Turopoljska Milja

Caffe Bar Bambus Velika Gorica Navratite u caffe bar Bambus i uživajte u ugodnom ambijentu i ljubaznom osoblju, također možete uživati gledajući sve važnije i manje važne sportske događaje na velikom video zidu – kao garanciju nudimo MAX TV uslugu ! Uz sve navedeno još Vam nudimo i niz pogodnosti i akcija, što tjednih, što mjesečnih!

Udruga VG TUR TEAM

Kapela Gospe Karmelske, Kobilić, Velika Gorica

Na obljetnicu tisućgodišnjega hrvatskoga kraljevstva, 1925. g. sagrađena je u Kobiliću kapelica u čast Majke Božje Karmelske. Kapelica je blagoslovljena 19. srpnja 1925. g., a blagoslovio ju je dekan odranskoga dekanata, vlč. Juraj Kocijanić. Izgradnja je stajala 45.000 din. (...) Po strani su kipovi Sv. Antun Padovanski i Sv. Mihalj arkangjeo. (...) Kapelica je bila ograđena drvenom ogradom, no ona je s vremenom istrunula. Nova betonska ograda postavljena je 1983. g." (Izvor: Bilić, Stipo, "Župa Navještenja Blažene Djevice Marije Velika Gorica", Velika Gorica, 1997.)

ANDAUTONIJA: Prvi stanovnici ovog područja bili su panonski Iliri, sa kojima su se izmješali Rimljani gradeći cestu Sisak-Ptuj, municipij i na kraju, naselje antičkog tipa. Andautonia se nalazi na mjestu današnjega sela Šćitarjeva u Hrvatskoj, južno od Zagreba i u blizini Velike Gorice. Prema nalazu nekropole iz I st.n.e. koja se nalazi ispod sada vidljivih arheoloških iskopina (II-IV st.) može se reći da je to područje intenzivno živjelo 400 godina. Andautonija je bila je grad u obliku nepravilna šesterokuta s visokim pravnim statusom, administrativno-upravni, gospodarsko-kulturni te vjerski centar širega područja. Tijekom iskapanja otkriven je termalni kompleks s vodovodom, kanalizacijom i sustavom za zagrijavanje prostorija, kao i upotrebno posuđe, oruđe, novac, tragovi popločene ulice. Također se na temelju reljefa božice Nemeze, zaštitnice gladijatorskih igara, pretpostavlja postojanje građevine amfiteatra na području rimske Andautonije. Od 2002.g. održavaju se Dani Andautonije, manifestacija koja izložbama i različitim događanjima obrađuju teme iz života rimskog grada, te ih tako čine bliskim i djeci i odraslima. „Impensa monumenti supervacua est; memoria nostri durabit, si vita meruimus.“ „Nepotreban je izdatak za spomenik; uspomena na nas će trajati, ako smo životom to zaslužili.“

PRVO STAJALIŠTE: Selo Ščitarjevo nalazi se na desnoj obali Save, 12 km jugoistočno od Zagreba i 8 km sjeverno od Velike Gorice, na granici posavske i turopoljske ravnice. Drvena kuća u Ščitarjevu etnološki je izložak tog kraja koji nam dočarava život na seoskom gazdinstvu nekih davnih vremena. U Posavini se uzgajao lan, a u Turopolju konoplja, tako da je obrada lana i konoplje, kao dio narodnog rukotvorstva, bila je jako razvijena u ovim krajevima. Od lana i konoplje izrađeni su svi tekstilni predmeti potrebni za obitelj. To je bio isključivo ženski posao, no interesantno je da su u Turopolju muškarci tkalci tkali gusto crveno deblje platno. Budući da je ovaj kraj bogat šumom, drvo se koristilo ne samo za gradnju kuća, već i za i za izradu svih uporabnih predmeta u domaćinstvu. Namještaj je izdignut od zemlje, izrađen od dasaka, isprva tesanih, a kasnije piljenih, koje se ulažu u utor jedna drugoj i na uglovima spajaju usjecima, a po potrebi učvršćuju drvenim klinovima. Škrinja je sobni inventar najčešće korišten za spremanje nakita i novca, ruha, rubenine, platna, ali i žita i još ponečeg.

Župna crkva sv. Martina u Ščitarjevu spominje se prvi puta 1334. godine u popisu župa Zagrebačke biskupije kao "Ecclesia beatissimi Martini de Chicarie", dok se samo selo spominje već 1217. godine kao jedna od međa posjeda Kosnica. Crkva Sv. Martina je smještena je na najvišem položaju u selu, sagrađena je u XVIII st., a pregrađena je u drugoj polovici XIX st., kada je i sagrađen župni dvor.

Sava, pritoka Dunava, jedna od tri najdulje rijeke u Hrvatskoj (940 km) - druge dvije su Drava i Kupa. Površina slijeva Save je 95.720 km2.

DRUGO STAJALIŠTE: Ribnjak Petko

Danas se izvorištem rijeke smatra područje između Donjeg Podotčja i Čičke Poljane gdje se spaja više lokalnih potoka: Kosnica, Ribnica i Siget. Ti su potoci neaktivni tijekom sušnih razdoblja pa je i količina vode u rijeci tada znatno manja. Sam tok rijeke Odre prekinut je odteretnim kanalom Sava-Odra već na šestom kilometru od mjesta njenog nastanka. Njene se vode u Čičkoj Poljani, kod sifona Odra, skreću u melioracijski kanal a djelomično se propuštaju u kanal. Sam kanal spaja se s odteretnim kanalom Sava-Odra kod mjesta Veleševec. Južno od odteretnog kanala tok rijeke je gotovo netaknut. U blizini Kazneno-popravnog zavoda Turopolje eksploatira se šljunak što je dovelo do stvaranja umjetnih jezera. Rijeka nakon toga ulazi u šume Turopoljskog luga i osim ušća odteretnog kanala njenih 38 km toka su ostali netaknuti. Kako je visinska razlika između izvorišta rijeke i njenog ušća manja od 3 m, rijeka je sklona izlijevanju iz svog korita. Na putu od Čičke Poljane do ušća, rijeka prima nekoliko pritoka s desne strane, od kojih su najznačiji potoci Buna i Lekenik, koji izviru u Vukomeričkim goricama.

Kada će se popraviti most koji spaja Odranski Ribič i Čičku Poljanu?

Most - Kuče

Turopoljski Lug

TREĆE STAJALIŠTE: DVD Turopolje

Zbog čestih turskih provala stradavale su mnoge turopoljske obitelji i njihovi posjedi. Kad je 1592. godine Hasan-paša bosanski opustošio Turopolje i odveo u ropstvo oko 35.000 ljudi, iskorijenjene su brojne turopoljske obitelji i nestala čitava sela. Iz Buševca zauvijek nestaju plemičke obitelji Buševec i Turhan. Danas živi obitelj Buševec (u štokavskom narječju Buševac) u Bosni i Hercegovini, u mjestu Buševu kod Kladnja i islamske je vjeroispovijedi.

Od 17. stoljeća zabilježene su u Buševcu nove plemičke obitelji, od kojih većina i danas živi u selu. Nije poznato odakle su i kako stigle u Buševec. Tada je bila sagrađena i drvena kapelica sv. Apostola, koja je vjerojatno bila srušena ili izgorjela i stotinu godina kasnije, 1768. godine, u sadašnjem obliku ponovno podignuta. Početkom 20. stoljeća kapelica je iz nepoznatog razloga posvećena sv. Ivanu Krstitelju.

Zbog čestih požara osnovano je 1900. godine dobrovoljno vatrogasno društvo. Godine 1908. otvorena je petogodišnja pučka škola, 1912. godine seoska knjižnica, 1920. godine "Seljačka sloga" a 1934. godine sportski klub "Seljak" (danas "Polet").

Drvena kapela – Sv. Ivana Krstitelja, Buševec

Sagrađena je u drugoj polovici 17. st., prvobitno je posvećena Sv. Apostolu, a potom Sv. Ivanu Krstitelju, prema glavnome kipu na oltaru iz 1696. g. Oltar je ukrašen bogatom baroknom rezbarijom lišća akantusa. U kapeli je posebno vrijedan unutarnji prostor sa sasvim rustičnim slikarstvom sačuvanim još na svodu i zidovima. Svod je oslikan scenama Rastanka Apostola. Na zidovima kapele naslikani su likovi Evanđelista – Sv. Matej i Sv. Ivan na sjevernom, te Sv. Marko i Sv. Luka na južnom zidu. Važno je napomenuti da ovo slikarstvo spada u vrlo rijetko sačuvano pravo pučko slikarstvo, koje se razlikuje od onoga iz drvene crkve Sv. Barbare u Velikoj Mlaki. Ova je kapela, ujedno bila i uzorak za niz drvenih kapela u Turopolju i Pokuplju u postbaroknom razdoblju.

Četvrto stajalište: Spomen park 153. brigade Hrvatske vojske

Članovi 153. brigade Hrvatske vojske i Velikogoričke topničke bojne, okupili su se na prvom zajedničkom druženju nakon Domovinskog rata. Stigli su u Bukevje gdje su u listopadu 1991. godine osnovali brigadu i krenuli na dugi ratni put, od Vukovara do Cavtata.

• Zajedno smo radili u obrani zemlje. Ovo je susret sjećanja na naše ratne dane i sve ono što smo prošli u Domovinskom ratu. Prisjetili smo se na te ponosne dane – rekao je Ivan Mišerić, predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade HV Velika Gorica, a prenose Kronike Velike Gorice.

Velikogorički branitelji dali su osobiti doprinos u Domovinskom ratu.153. brigadu činilo je 5818 vojnika. Poginula su 72 člana postrojbe, dok su 452 ranjena. Među njima je petero 100 postotnih invalida.

Kako bi odali počast svim suborcima, Udruga pripadnika 153. brigade intenzivno radi na pripremama za otvaranje Spomen parka na prostoru vojarne u Velikoj Buni. Među brojim ratnim eksponatima bit će izložen i vojni zrakoplov MiG 21, a u prostoru muzeja fotografije i životopisi poginulih članova brigade.

• Pripreme su privedene kraju. Sada se radi na izradi projekta i građevinskoj dozvoli, te odabiru eksponata koji će biti postavljeni na vanjskom dijelu Spomen parka. Već tijekom ove godine možemo započeti s radovima na uređenu. Ako će biti dovoljno sredstava, mislim da ćemo moći urediti i veći dio Spomen parka. To bi bila vrijedna stvar i puni smo optimizma – dodao je Mišerić.

Zapovjednik Velikogoričke topničke bojne, Stjepan Dianežević, prisjetio se osnutka te postrojbe Hrvatske vojske, 29. rujna 1992. godine. Na početku je djelovala kao jedinica Teritorijalne obrane sektorskog štaba Jug. Postrojba s 44 vojnika, časnika i dočasnika koja je na raspolaganju imali četiri minobacača najprije je krenula na pokupsko bojište. Kao svoj najznačajni uspjeh izdvajaju akciju „Buna“, taktičko osvajanje vojarne u Velikoj Buni čime su samo 10 dana nakon osnutka došli do značajnog naoružanja.

Time se naoružala jedinica s 8 minobacača 120 mm, 4 minobacača 82 mm, bestrzajnim topom i materijalno-tehničkim sredstvima koja su bila snaga postrojbe koja se zatim mogla kretati po svim terenima – napomenuo je Dianežević.

Velikogorička topnička bojna s 102 vojnika, časnika i dočasnika, bez poginulih i teže ranjenih vojnika, svoj ratni put je završila krajem 1992. godine potpisivanjem primirja. Postala je dio taktičke grupe 153. brigade s kojom je i sudjelovala u akciji Oluja.

Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije (1893.-94. g.) građena je u neoromaničkom stilu, prema projektu zagrebačkog arhitekta Hermanna Bolléa.

Vijećnica Plemenite općine turopoljske, danas Muzej Turopolja