Po Moslavačkoj transverzali

Ovu turu sam vozio 21.05.2011. Navodim datum zato što znam da će se u skoroj budućnosti što-šta izmijeniti na šumskim dionicama.

Od Popvače do Andigole cesta vijuga, penje se i spušta po obroncima vinogorja i tih prvih 25 km poprilično me izmorilo.

Na kraju sela Andigola stoji veliki partizanski spomenik pored kojeg su i stolovi i klupe za ugodan odmor. Odatle se cesta počinje ozbiljno uspinjati prema vrhovima a sada je bila friško nasuta sa grubim kamenom veličine šake tako da na pojedinim mjestima gotovo da je i nemoguće proći bez silaska s bicikla i guranja.

Na dvije trećine puta prema Pletercu gdje cesta dosegne i svoju najvišu točku skrene se desno u smjeru Jelengrada. Tu je cesta puno ugodnija za vožnju sve do raskrižja za vrh Mjesec.

Prije ssamog kraja uspona prema Mjesecu postoji 200 metara stravično strme uzbrdice (možda oko 25%) šta je gotovo nemoguće voziti.

Na Mjesecu postoji oznaka za skretanje desno prema Humki, a postoji i pisana obavijest da se zamoljavaju ljudi da ne voze bicikle i motore po šumskim prosekama.

Sve do Strme Međe i Kaluđerovog groba cesta valovito vijuga kroz šumu. Sve je slično i dalje do ceste koja spaja Gornju Jelensku i Podgarić, a nastavlja se i do Puklog Kamena. Cijelom ovom dionicom puta nailazi se na mnogo raskrižja bez ikakvih oznaka tako da valja imati dobar smisao za orijentaciju.

Od Puklog Kamena do vrha Humke ostalo je još jedan kraći komad uspona ali nije strmo. Na Humki uz već poznati TV toranj postoji i neki partizanski spomenik, a sada i novosagrađena lovačka sjenica i pecana sa klupama i stolovima. Sa Humke slijedi dugačak spust prema jezercu u Mikleuškoj. Tu je visinska razlika 280 m.

I kod jezerca postoje klupe i stolovi za odmor i opuštanje.

Od ulaska u šumu kod Andigole do jezerca u Mikleuškoj prešao sam 27 km i potrošio 4 puna sata. Sveukupno gledajući kada bi zbrojio sve metre prevezenu uzbrdo to bi sigurno bilo i preko 1.000 metara. Poprilično naporno i zahtijevno prvenstveno zbog podloge (makadam, kamen i zemlja).

Od jezerca u Mikleuškoj do samog sela prolazi se kroz kamenolom i to je strašno prašnjavo. Duboka bijela prašina poput brašna koja se uz malo kiše pretvara u kaljužu.

Od Mikleuške vodi cesta do glavne prometnice, a zatim preko Volodera poznatom cestom do Popovače. Sve skupa 7 sati vožnje.